(1876-1927)

Rođen je u Vranju. Završio je Pravni fakultet u Beogradu.

Napisao je prvi srpski moderan roman „Nečista krv", lirsku dramu „Koštana" i više antologijskih pripovedaka: „U noći", „Uvela ruža", „Pokojnikova žena", „Stari dani", „Đurđevdan", „Večiti poljubac", „Stanoja" i dr. Među prvima je pisao kratke priče („Božji ljudi").

Stanković ponire u ljudsku dušu, u njene virove i tamne vrtloge i daje tananu psihološku analizu likova i događaja. Oseća najfinije treptaje nežne i meke ženske duše. Lucidna Sofka je najsloženiji ženski lik u srpskoj književnosti. On nenadmašno slika tragiku života, stare dane, ljudske strasti i „žal za mladost".

„Odista, Stanković je bio pravo čudo svog književnog doba" (Jovan Dučić).